NAJAVA

PSIHOLOG DR DUNјA CIGIĆ GAVRILOVIĆ GOVORI O LJUBAVI

Bliskost, strast i odanost

Ljubav je životna radost koja nam daje snagu da pomeramo planine, menjamo sebe i da usrećujemo druge. Ona je životna sila i vrhovni princip dobra. Ljubav nas čini živima i boji naš svet, pomaže nam da rastemo i daje snagu da istrajemo i da prebrodimo nedaće. Ona je večna inspiracija umetnicima, o lјubavi su pevali i pesnici, razmišlјali filozofi, istraživali je naučnici, ali je i dalјe mistična, neuhvatlјiva i neponovlјiva. O ovom čudesnom osećanju razgovaramo s Novosađankom Dunjom Cigić Gavrilović, doktorkom psiholoških nauka i psihoterapeutkinjom, autorkom programa 7 Drops of Light i osnivačem simboloterapije.

• Da li moguće živeti bez lјubavi?

– Mislim da nije moguće, ali se može reći da postoje lјudi koji ne mogu da nađu više izvora prema kojima mogu da osećaju lјubav: neko se samo fokusira na roditelјsku lјubav, neko opet na partnersku… E sad, da li lјubav može da traje dugo zavisi od naših odluka i kapaciteta, ali i prema koliko smo izvora usmereni. Tako da mi možemo da osećamo lјubav prema prirodi, prema životinjama, prema prijatelјima…

• Kako psiholozi posmatraju ovo osećanje?

– U psihologiji postoje istraživači i teoretičari koji su lјubav pokušali da raščlane na više komponenti, jedan od njih je i poznati američki psiholog Robert Sternberg. Prema njegovoj teoriji partnerska lјubav se sastoji od 3 komponenete: bliskost, strast i odanost. Pod bliskošću, koja je emocionalna komponenta podrazumeva se intimnost i to je ono što mi doživlјavamo kada prema nekom osećamo lјubav. Strast je motivaciona komponenta, zato što ona motiviše naše ponašanje prema partneru, a odanost je kognitivna komponenta i to je naša odluka da ćemo mi dugoročno biti s određenim partnerom. Prema ovoj teoriji najuravnoteženija ili najzrelija lјubav je ona u kojoj su zastuplјene sve ove tri kompononte.

Knjige o lјubavi

– Toplo bih preporučila sledeće tri knjige o lјubavi: već pomenutog Eriha Froma i njegovu veoma poznatu knjigu „Umeće lјubavi”, „Ljubav” od psihologa Petera Laustera i jedan roman Elifa Šafaka koji se zove „Ljubav” – izbor je naše sagovornice dr Dunje Cigić Gavrilović.

• Kako bi se opisala zrela lјubav?

– Izdvojila bih definicuju Eriha Froma koji smatra da „nezrela lјubav kaže: volim te jer te trebam a zrela lјubav kaže: trebam te jer te volim.“ Napomenula bih da se ličnost smatra zrelom onda kada je sposobna da preuzme odgovornost, a da je današnja tendencija ka nezreloj lјubavi povezana s izbegavanjem odgovornosti.

• U bajkama s kojima smo odrastali je bilo najvažnije osvojiti svoju lјubav, a posle je sve bilo lako i junaci su živeli srećno i dugovečno. Koliko na nas utiču ti stavovi iz bajki i prinčevi i princeze s kojima smo se poistovećivali?

– Naravno da imaju uticaj, zajedno s porodičnim modelom koji smo usvojili u najranijem detinjstvu. Tu je najvažniji stil naše afektivne povezanosti s roditelјima u tom ranom periodu, jer je to model koji mi prenosimo na partnera, čak su istraživanja potvrdila da na osnovu toga kakva je bila naša vezanost za roditelјe takvog partnera kasnije u životu tražimo. Potom su tu uticaji koje smo dobili kroz literaturu, prvo kroz bajke, potom i kroz knjige koje smo čitali, kroz filmove koje smo gledali…

• Koliko su upletena nerealna očekivanja?

– I te kako, očekivanja da će tamo neko izvan nas ispuniti nešto u nama što nedostaje i da će nas spasiti na neki način su svakako nerealna. To je samo jedan od mitova na kojima se baziraju naša nerealna očekivanja. Nerealna očekivanja su generalno najveći kamen spoticanja za prevazilaženje ličnog egoizma i stvaranje bliskosti s partnerom koji podrazumeva i toleranciju. Spomenula bih i da kultura igra značajnu ulogu u formiranju naših očekivanja od lјubavi, ali i socijalne norme koje se kroz vreme takođe menjaju. Naime, ranije su muško – ženske uloge bile mnogo definisanije nego što je to sada slučaj. Istakla bih da su danas socijalne mreže kao neke bajke za odrasle, gde lјudi sebe predstavlјaju u najlepšem svetlu, dok se mnogo toga ne prikazuje… To kod drugih lјudi stvara osećaj da postoje idealne osobe, pa se one stvarne u svom okruženju mnogo manje vrednuju. Ukoliko mi stalno imamo nerealna očekivanja, znači da mi stalno nešto uslovlјavamo.

• Šta je zapravo uslovna, a šta bezuslovna lјubav?

– Sve lјubavi na neki način uslovlјene, pa i roditelјska. Od toga šta mi tražimo za uzvrat možemo da vidimo kakvi su pokazatelјi lјubavi. Na primer: ako ja mislim da me neko voli, ako to rečima izrazi, onda je to moj uslov da bih ja znala da me neko voli. Dok bi za mog partnera bilo da ja nešto uradim za njega, na primer da mu skuvam ručak. Ukoliko ja ne kuvam ručak, moj partner može da zaklјuči da ga ja ne volim, ili ako mi moj partner ne kaže da me voli, ja zaklјučujem da me ne voli. To je jedan od najvećih problema s kojima se surećemo u psihoterapiji kada lјudi imaju različita izražavanja istih emocija. To ne znači da u tom odnosu nedostaje lјubav, nego je način na koji se ona izražava toliko različit da je stalno izvor konflikta.

• Koje je rešenje?

– Rešenje je da osvestimo da način na koji smo naučili da primamo i dajemo lјubav nije jedini način i da to ne znači odsustvo lјubavi. Ljubav je univerzalni fenomen koji se doživlјava i ispolјava na najrazličitije načine. Nekada roditelјi svoju decu vaspitavaju kao princa ili princezu – a to znači nema uskraćivanja, ne postoji uskraćivanje, ne uče se toleranciji i sve potrebe deteta se zadovolјavaju odmah. Na kraju takva osoba kada odraste od partnera očekuje da prepozna i zadovolјi sve njegove potrebe u trenutku. Zamislite sada kada se takva dva deteta u telu odraslih osoba sretnu… Veoma je teško da će oni moći da održe dužu vezu, jer oba partnera žele i zahtevaju da onaj drugi zadovolјava samo njegove potrebe. Da bi lјubav mogla da traje osoba mora da prevaziđe sopstveni egoizam i da se potrebe drugih prepoznaju što podrazumeva empatiju, razumevanje i toleranciju.

• Pitanje granice: davanje slobode partneru ili ograničavanje?

– To je veoma osetlјivo pitanje. Neki smatraju da je davanje slobode najveći odraz lјubavi, a drugi bi to protumačili kao njen nedostatak, jer se brka lјubomora s lјubavlјu. Naime, nekima je pokazivanje lјubomore znak da su volјeni, čak se ide dotle da što je veća lјubomora smatra se i da je veća lјubav – što naravno nije tačno, tu nema govora o lјubavi, nego je u pitanju posesivnost i odraz nesigurne i nezrele ličnosti.

• Da li je mit da postoje veze za ceo život?

– Ne mislim da je mit, jer u svom okruženju imam dosta takvih primera. Ne samo mene, već i mnoge druge razneži kada vidimo starije osobe kako se drže za ruke, koje su bliske bez obzira na put koji su prešle. Pogrešno je da se misli da kada odaberemo partnera da će nam sve teći lako i da je partner tu da nam olakšava, a uopšte ne mora da znači da će biti tako. To ne znači da nije vredno truda, upravo bi lјubav trebalo da nas podstiče da i teške periode prevaziđemo.

• Kako da negujemo lјubav?

– Da bi nam lјubav cvetala veoma je važno da je negujemo, važno je da se kaže da se ništa ne podrazumeva. Nije dovolјno da samo sretnemo svog partnera, a ostalo će se samo po sebi odvijati. Iluzija da nam lјubav donosi samo sreću i zadovolјstvo. U svakom odnosu koji dugo traje postoje krizne situacije, ali važno da se one razreše, ponekad i uz pomoć, što da ne. Postoje veštine koje se uče koje pomažu da se konflikt prevaziđe: jedna od njih je veština aktivnog slušanja, jer je slušanje drugog dosta zapostavlјeno, a upravo je to ono što nam obezbeđuje da prvo drugu stranu čujemo, a potom je i razumemo. Na taj način se povećava osećaj bliskosti, povezanosti i saosećajnosti sa partnerom.

• Da li postoje još neke veštine?

– Da to je sposobnost rešavanja konflikta. Mit je da parovi koji su dugo zajedno nemaju konflikte, nego ih oni samo rešavaju brže i bolјe i ne doživlјavaju konflikt kao nešto što će im ugroziti vezu. Oni koji nisu sigurni u sebe i u svoju vezu često se trude da izbegavaju konflikt i kada se on pojavi oni to doživlјavaju kao odsustvo lјubavi. Jedna od iluzija je i da će nam stalno biti zabavno s našim partnerom, da će biti uvek kao u prvoj nedelјi zabavlјanja. Nerealno je očekivati da će nam 24 sata svakoga dana biti intenzivna i zabavna. Biće i neutralnih perioda, ponekad i loših, ali to ne znači da je lјubav nestala i prestala.

• Da li je uopšte merlјivo koliko nekog volimo?

– U novijim istraživanjima, koja su uklјučivala magnetnu rezonancu, posmatralo se koja se polјa u mozgu uklјučuju kada posmatramo sliku volјene osobe. Interesantno je da se sasvim drugi centri uklјučuju kada je u pitanju strast u odnosu na privrženost. Posebno mi je zanimlјivo istraživanje u kom se ispitivalo koliko dugo i koliko često gledamo partnera. Istraživanje je potvrdilo da onoga koga volimo imamo potrebu da češće i duže gledamo.

Marina Jablanov Stojanović

Foto i ilustracije: privatna arhiva D. C. G. Pixabay, Pexels