
Od osmanskog uporišta do gradskog izletišta
Četvrto utvrđenje koje posećujemo u okviru projekta Bedemi Srbije je tvrđava u Šapcu. Spuštamo se sa Vršačkog brega na obale Save. Tu zatičemo zidine koje ne odaju svoju tajnu. Zato se za priču o njoj obraćamo Turističkoj organizaciji Šapca.

– Šabačka tvrđava ili Stari grad, kako je mi Šapčani nazivamo, datira iz 1470. godine – znači druga polovina XV veka. S dolaskom osmanskih Turaka na Savi se gradi prvo utvrđenje koje je bilo od blata, pruća i opkopa u koji je puštena voda iz rečice Kamičak, koja se ulivala u Savu – tako da je to bila prirodna barijera – otkriva nam Žikica Opanković iz Turističke organizacije Šabac.

Tu prvu tvrđavu su podigle Osmanlije, a pojedini izvori navode da je graditelj Isa-beg Isaković, jedan od istaknutih osmanskih vojnih zapovednika koji su upravljali pograničnim oblastima. Ime Isa-bega se povezuje i s osnivanjem Sarajeva i Novog Pazara. U blizini tvrđave bilo je slovensko naselje Zaslon, koje se u pisanim izvorima prvi put pominje 1454. godine.

– Interesantno je da se taj sam naziv grada više puta menjao tokom istorije. Još od rimskog Savacijuma, slovenskog Zaslona. Pretpostavlja se da od Savacijuma, s obzirom da je kraj Save, fonetskom promenom tokom vekova, došlo do toga da je Savacijum, Savac, pa Šabac – priča Žikica Opanković.

Prvi poznati zapis Šapca potiče od Antonija Bonfinija iz 1495, a značenje imena do danas nije jasno istraženo. Slovensko naselje koje je bilo u blizini utvrđenja nastavilo je svoj život, ali je od obale na oko jedan kilometar bilo i uzvišenje koje su Osmanlije nazvale Bair (Bayır). Prema rečima našeg sagovornika, u istorijskim i arhivskim izvorima, Bair se prepoznaje kao urbani zametak modernog Šapca. Dok je sama tvrđava (Böğürdelen) imala prvenstveno vojnu i odbrambenu funkciju, život van njenih zidina razvijao se na padinama Baira.

– Između same tvrđave i tog nukleusa nastanka današnjeg grada, bilo je močvarno područje i nije bila lagana komunikacija. Vekovima sam grad nije bio spojen sa tvrđavom, u smislu aktivnog života i povezanosti. Tek kasnije, isušivanjem tih močvara i spajanjem tvrđave sa današnjim Šapcem, sve je to eliminisano i spojeno u jednu celinu. Tvrđava je u početku 16. veka izgrađena od tvrdih materijala, od kamena i opeke. Pojačani su bedemi, izgrađene četiri kule na četiri ugla tvrđave. Njene dimenzije su 60 puta 60 metara, s nepravilnom kvadratnom osnovom i branila je grad i garnizon od upada ugarskih vojski, sa severa – prenosi nam naš sagovornik.

Svaka tvrđava krije razne tajne i kroz njenu istoriju su utkane razne legende. Jedan od najpoznatijih događaja iz istorije Šabačke tvrđave jeste opsada iz 1476. godine, kada ju je posle dugih borbi osvojio ugarski kralj Matija Korvin. U njegovoj vojsci nalazio se i poznati vlaški knez Vlad Cepeš čije su snage učestvovale u planiranom ugarskom pohodu...

– Da li znate da je Šabac posetio grof Drakula? To nije samo legenda, nego je zasnovano na dosta istorijskih zapisa i dogodilo se u XV veku kada je ugarski kralj Matija Korvin prvi put osvajao Šabačku tvrđavu. Tada je u njegovoj vojsci, kao vazal bio vlaški vojvoda Vlad Cepeš, kasnije proslavljen kroz literaturu u romanu Brama Stokera kao grof Drakula – otkriva nam Žikica Opanković.

Neki istoričari i arheolozi, prema navodima našeg sagovornika, vrlo ozbiljno sumnjaju da sačuvani ostaci, koje danas vidimo na obali Save u Šapcu, predstavljaju celo nekadašnje utvrđenje. Smatra se da su oni samo deo velikog fortifikacionog sistema koji je postojao. Navodno su pronađeni opeka, grnčarija, oružje na oko 700 metra nizvodno ka Beogradu, na prostoru gde je sada hemijska industrija „Zorka”. Na žalost, zbog širenja ovog industrijskog kompleksa, arheološka provera ovih pretpostavki danas je veoma otežana.
– Ipak ta činjenica ostaje da golica našu maštu i da mislimo da je moguće da je tvrđava bila ogromna, odnosno mnogo veća nego što je sada – kaže nam Žikica.

Prelomna godina za Šabačku tvrđavu je bila 1521. kada su je Osmanlije preuzele od Ugara u sklopu pohoda Sulejmana Veličanstvenog na Beograd. Nakon što su je preuzeli 1521. godine, osmanski Turci su shvatili da ovakvo utvrđenje više nije dovoljno u eri razvoja artiljerije. Prema rečima našeg sagovornika zemljane bedeme i palisade zamenili su zidani bedemi i kule, pa je utvrđenje dobilo izgled koji je, uz kasnije izmene, u osnovi sačuvan do danas.

– Izgradnja prave fortifikacije čije ostatke vidimo i danas datira s početka XVI veka, kada su je osmanski Turci ponovo uzeli iz ugarskih ruku u vreme napada Sulejmana Veličanstvenog na Beograd. Sava je spona između Šapca i Beograda vodenim putem, a i kopnenim pored Save, zato je [tvrđava] i nastala na tom mestu. Dali su joj ime Beerdelen (Böğürdelen), što znači onaj koji udara u bok, a bok tadašnjeg Osmanskog carstva je prema Ugarskoj, kasnije Austrougarskoj gde je Sava, koja je vekovima bila granica – priča nam Opanković.

Kasnije je tvrđava više puta prelazila iz turskih u austrijske ruke. To nas samo upućuje na to da je bila značajno utvrđenje i da je jak vojni garnizon uvek bio prisutan u Šapcu. Međutim, tokom 1867. godine, u vreme kneza Mihajla Obrenovića, a na osnovu prethodnih političkih dogovora i sultanovog fermana, turska vojska napušta Šabac i još pet srpskih gradova. Iako je formalni suverenitet Porte i dalje postojao (isticanjem turske zastave uz srpsku), prisustvo osmanske vojske unutar gradskih bedema, koje je decenijama bilo izvor stalnih tenzija, je okončano.

Razvoj vojne tehnike i artiljerije učinio je tvrđavu zastarelom kao odbrambeno uporište, pa je postepeno izgubila svoju prvobitnu namenu. Vremenom je zapuštena, a njena kulturno-istorijska vrednost počela je ozbiljnije da se sagledava tek u XX veku. Danas je prostor Šabačke tvrđave, poznat i kao Stari grad, uređen kao turističko-rekreativna celina koju posećuju i turisti i Šapčani.

– Leti je to jedna oaza za turističke i izletničke posete, brojni Šapčani tamo provode dane i uživaju u hladovini kraj reke, kupaju se, voze se čamcima ili jednostavno uživaju u tom ambijentu. Tamo se organizuju i brojne turističke i sportske manifestacije na koje smo i ponosni. Decenijama se organizuju i međunarodni plivački maratoni Jarak-Šabac, zatim brojna kajakaška takmičenja – kaže nam Žikica Opanković iz Turističke organizacije Šabac.

Ponovo odlazimo do Save da još jednom osmotrimo ovo utvrđenje i lep park oko nje. Tu se odvija Šabački letnji festival koji okuplja poznata pop i rok imena i Leto na Savi – program koji obuhvata različite kulturno-zabavne i muzičke sadržaje. Sada ovaj prostor posmatramo drugačije i drago nam je što je nekadašnje vojno uporište dobilo novu namenu – postalo je mesto odmora, susreta i kulturnih događaja.
Marina Jablanov Stojanović
Foto: Mariniranje, Ванилица Wikimedia

