![](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2021/09/Drina-1-Mariniranje-Foto-M-Jablanov.jpg)
Smaragdna lepotica
O smaragdnoj lepotici, koja krivuda, spaja i razdvaja, mnogi su pisali i u pesmama je opevali, ali ništa od toga nije toliko upečatljivo kao vlastiti doživljaj. Da, takva je Drina, osvoji vas začas, useli se u srce i ne pušta – i što više je gledate, sve vam je lepša i draža.
![](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2021/09/Sotrina-plaza-na-Drini-Suncana-reka-Mariniranje-Foto-M-Jablanov.jpg)
Putujući prema gorskoj lepotici Tari, prvo nam je privukla pažnju u Sunčanoj dolini (pored Drine) lepa Šotrina plaža, potom smo u blizini Bajine Bašte zastali da vidimo čudo neviđeno kućicu na steni na sred Drine, a zatim smo s raznih vidikovaca s Tare imali priliku da vidimo njen rečni tok. Međutim srce nam je zaigralo kada smo je videli suncem okupanu ispod čuvene na Drini ćuprije u Višegradu.
![Image](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2021/09/Kucica-na-Drini-kod-Bajine-Baste-Mariniranje-Foto-M-Jablanov.jpg)
Upravo tu smo se ukrcali na brodić, a kapetan Dragan Barac nas je vozio sve do ušća Žepe. Bio je lep sunčani dan kasnog leta i zajedno sa ostalim putnicima smo očarani gledali obale Drine kako se ogledaju u njenoj prozirno smaragdnoj vodi.
![](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2021/09/Na-Drini-cuprija-Visegrad-Mariniranje-Foto-M-Jablanov.jpg)
Upravo zbog te boje nazivali su je i Zelenika. Gledajući njene obale setila sam se Andrićevog opisa: „Većim delom svoga toka reka Drina protiče kroz tesne gudure između strmih planina ili kroz duboke kanjone okomito odsečenih obala.”
![](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2021/09/Daskanje-na-Drini-Mariniranje-Foto-M-Jablanov.jpg)
Drina na ovom delu toka nema ni bukova ni brzaka, usporile su je i ukrotile hidroelektrane, pa deluje da mirno teče prema svom ušću u Savu. Baš tu mogućnost koriste turisti koji Drinu upoznaju sa dasaka za veslanje koje smo sreli dok smo plovili.
![Image](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2021/09/Drina-Mariniranje-Foto-M-Jablanov.jpg)
Prizor nam je bio pomalo nestvaran: njih desetak plovilo je na sred reke stojeći na daskama. Kada su nas ugledali sklonili su se u stranu, mi smo im mahnuli, a oni su nam otpozdravili – kako je već red da putnici pozdrave jedni druge.
![](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2021/09/Usce-Zepe-u-Drinu-Mariniranje-Foto-M-Jablanov.jpg)
Kada smo doplovili do ušća Žepe u Drinu, zapahnula nas svežina, jer je Žepa i do 10 stepeni hladnija. Našli smo se kod mesta koje se zove Slap. Osvrtali smo se želeći da vidimo slapove, ili makar neki vodopad, ali ništa od toga – tu je samo jedno ostrvce zvano Treskavac iza kojeg je gajilište pastrmki.
![](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2021/09/Stena-Treskavica-kod-usca-Zepe-u-Drinu-Mariniranje-Foto-M-Jablanov.jpg)
Nadali smo se da ćemo videti i poznati most na Žepi, ali, samo smo mogli da vidimo viseći, koji je zamenio kameni most. Naime, most na Žepi čiju je gradnju opisao Ivo Andrić, premešten je uzvodno u selo Žepa da ne bi bio potopljen izgradnjom hidorelektrane u Bajinoj Bašti.
![](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2021/09/Pogled-s-Drine-na-Andricgrad-i-Visegrad-Mariniranje-Foto-M-Jablanov.jpg)
Usledio je povratak u Višegrad, sa zajedničkim osećanjem preplavljenosti lepotom – ko jednom plovi Drinom, uvek je nosi u srcu i željno joj se vraća.
Marina Jablanov – Stojanović
Foto: Mariniranje