Olimp, izazov za veterana
Treće životno doba ne bi trebalo da bude prepreka za bavlјenje sportom. Primer iz sveta je kanadska atletičarka Olga Kotelko koja je tek u 77 godini počela da se bavi atletikom i do 95 godine osvojila preko 750 zlatnih medalјa i oborila preko 30 svetskih rekorda u svojoj kategoriji! Ova izuzetna žena je samo primer da stavovi o nama samima mogu bitno da utiču na vitalnost, a sam osećaj da smo mlađi od naših stvarnih godina može da uspori proces starenja. Nјena maksima je da treba stalno da budemo u pokretu, jer kada se krećemo telo i mozak bolјe rade, brže se misli i brže se pamti.
Sigurno je da takvih primera nema samo po belom svetu i da ima puno lјudi koji su aktivni u poznim godinama i na našim prostorima. Naš sugrađanin sedamdesetčetvorogodišnji Jožef Farkaš je jedan od njih, jer je svoju pravu sportsku karijeru stekao tek kao veteran. Mada se više ne takmiči, s ponosom ističe da je zdrav kao dren i da upravo fizičkoj aktivnosti duguje svoju vedrinu i vitalnost.
– Mada sam išao s našom čuvenom atletičarkom Olgom Gere u razred, nisam se zarazio atletikom. Kao mladić igrao sam fudbal, pa malo vozio i bicikl, ali kada sam se vratio iz vojske, nisam se bavio sportom, izlazio sam, zalјubio se, oženio i osnovao porodicu. Po zanimanju sam mesar, pa sam ubrzo postao i poslovođa. Nije bilo vremena za sport. Trebalo je brinuti o porodici, skućiti kuću, kako se kaže. Kada je sve to došlo na svoje, jednog dana sam rekao svojoj Bebi (supruzi) da idem u Ljublјanu da kupim bicikl. Nešto me je vuklo tom sportu…
• Da li ste ubrzo krenuli i da se takmičite?
– Prvo sam sam vozio po okolini, vidim da mi to dobro ide i učlanim se u naš novosadski klub „Mladost“. Tako sam počeo da se takmičim, i rezultati su ubrzo počeli da stižu. Radio sam tada od 4 do 13 sati, dođem kući ručam, odmorim se, pa pasoš u džepi na bicikl: Futog, Gložan, Bačka Palanka, pređem most i u Iloku sam za nešto više od sat vremena. Povratak je obično sremskom stranom, a tu nije ravno, ima i brda…Kada dođem kući bacim pogled na ciklomaster, uređaj na biciklu kojim se meri brzina, prosek, pa i kalorije i vidim da sam potrošio 2200 kalorija!
• Koliko ste dnevno prelazili kilometara?
– Oko 50 do 70 sve zavisi gde se ide i kako se vozi. Uskoro sam se zarazio i pešačenjem i planinarenjem, pa redovno učestvujem na Fruškogorskom maratonu. No, ni to mi nije bilo dovolјno, nego sam i mauntin bajk počeo da vozim. To je vožnja po šumi, po svakakvom terenu i ovo je jako naporan sport i za mlađe, a kamoli za veterane. Osim fizičke izdržlјivosti ovaj sport zahteva i izuzetnu koncentraciju.
• Koji su vam najveći uspesi?
– Imam puno medalјa i pehara…Veliki uspeh su osvajanja državnog prvenstva, ali za najveći uspeh smatram krepko zdravlјe i to što i dan danas mi nije problem da odem na Frušku goru biciklom ili da svake nedelјe pešačim po ovoj našoj planini 16 do 20 kilometara bez nekog velikog napora.
• Sada ste se okrenuli planinarenju?
– Vozim ja bicikl svaki dan, pređem i po 20 kilometara, ali nedelјom, bilo da je kiša ili sunce idem s još nekoliko prijatelјa da pešačim. Zabavno nam je, šalimo se, uživamo u mirisu šume i lepoti prirode. Video sam divlјe životinje: srndaće oko Rohalј baza, divlјe svinje, lisice čak i šakala kod Čota. Od bombardovanja šuma kao da se proredila, pre si mogao samo stazom ići, a sad možeš kako hoćeš, nema više tog šipražja. Primetio sam i visibabe velike skoro k’o lale…
• Da li imate neku neostvarenu želјu?
– Volim izazove, a u sportu sam se dokazao. Ipak, velika mi je želјa da se popnem na Olimp. Nadam se da ću ove godine uspeti i da je ostvarim. Pitaju me prijatelјi šta mi je to naspelo da sad moram i Olimp da osvojim, a ja im kažem da sam čuo da tamo žive neki bogovi, a ja idem da im kažem da me još ne zovu, da mi nije vreme!
• Bicikl je odlično prevozno sredstvo. Da li smatrate da pokreti kao „Kritična masa“ mogu doprineti popularizaciji biciklizma?
– Vojvodina je idealna za vožnju bicklom i zato podržavam ovaj pokret. Mišlјenja sam da se ne može mnogo popularizovati biciklizam kao sport, ali može bicikl kao prevozno sredstvo. Smatram da je ovo i dobar način da se skrene pažnja koliko ima biciklista u našem gradu, da se promeni odnos vozača prema biciklistima i da se prošire i pobolјšaju biciklističke staze.
• Da li biste našim čitaocima dali neke savete u vezi vožnje bicikla?
– Voleo bih da ukažem da je bitno da se nosi kaciga, mada kod nas još to nije zakonom propisano. Meni je mnogo puta spasila ne samo glavu, nego život!
• Da li bi ste nam objasnili koji je pravilan položaj na biciklu?
– Kod biciklista zglob kolena mnogo radi i trpi opterećenje, pa je važno da položaj bude pravilan da bi se koleno sačuvalo od povreda. Svi današnji bicikli imaju menjač i bitno je kada krećemo da napred bude manji zupčanik, a nazad veći, tada je manje oterećenje na kolena i ona se tako čuvaju. Uvek se tako kreće s malim opterećenjem. Na ovaj način ona se polako zagrevaju i vozač se ne zaduva.
• Kolika bi trebalo da bude udalјenost sedišta od pedala?
– Bitno je i kako se sedlo namesti: naime, kada se sedne na bicikl i kada se stavi stopalo na pedalu, noga treba da bude tek blago savijena, nikako ispravlјena ili jako savijena – tako se takođe čuva koleno.
• Da li je bitna i visina kormana?
– Da i ne bi je trebalo često menjati. Pravilo je kada krene sezona u proleće da se korman namesti i da se do kraja sezone ne menja, jer se tako vodi računa i o leđima. Kako mi kažemo vuče se i rukama i nogama dok vozimo bicikl i uvek se ide na to da se pravilno diše: na dva obrtaja se udiše vazduh, a na jedan izdiše. Tako se s lakoćom drži tempo i uživa u vožnji, jer na posletku, najvažnije je da se uživa.
Marina Jablanov Stojanović
foto; privatna arhiva
Izvor: Dnevnik