Jozef Farkas

JOŽEF FARKAŠ SPORTISTA U TREĆEM ŽIVOTNOM DOBU

Olimp, izazov za veterana

Treće životno doba ne bi trebalo da bude prepreka za bavlјenje sportom. Primer iz sveta je kanadska atletičarka Olga Kotelko koja je tek u 77 godini počela da se bavi atletikom i do 95 godine osvojila preko 750 zlatnih medalјa i oborila preko 30 svetskih rekorda u svojoj kategoriji! Ova izuzetna žena je samo primer da stavovi o nama samima mogu bitno da utiču na vitalnost, a sam osećaj da smo mlađi od naših stvarnih godina može da uspori proces starenja. Nјena maksima je da treba stalno da budemo u pokretu, jer kada se krećemo telo i mozak bolјe rade, brže se misli i brže se pamti.

Sigurno je da takvih primera nema samo po belom svetu i da ima puno lјudi koji su aktivni u poznim godinama i na našim prostorima. Naš sugrađanin sedamdesetčetvorogodišnji Jožef Farkaš je jedan od njih, jer je svoju pravu sportsku karijeru stekao tek kao veteran. Mada se više ne takmiči, s ponosom ističe da je zdrav kao dren i da upravo fizičkoj aktivnosti duguje svoju vedrinu i vitalnost.

– Mada sam išao s našom čuvenom atletičarkom Olgom Gere u razred, nisam se zarazio atletikom. Kao mladić igrao sam fudbal, pa malo vozio i bicikl, ali kada sam se vratio iz vojske, nisam se bavio sportom, izlazio sam, zalјubio se, oženio i osnovao porodicu. Po zanimanju sam mesar, pa sam ubrzo postao i poslovođa. Nije bilo vremena za sport. Trebalo je brinuti o porodici, skućiti kuću, kako se kaže. Kada je sve to došlo na svoje, jednog dana sam rekao svojoj Bebi (supruzi) da idem u Ljublјanu da kupim bicikl. Nešto me je vuklo tom sportu…

• Da li ste ubrzo krenuli i da se takmičite?

– Prvo sam sam vozio po okolini, vidim da mi to dobro ide i učlanim se u naš novosadski klub „Mladost“. Tako sam počeo da se takmičim, i rezultati su ubrzo počeli da stižu. Radio sam tada od 4 do 13 sati, dođem kući ručam, odmorim se, pa pasoš u džepi na bicikl: Futog, Gložan, Bačka Palanka, pređem most i u Iloku sam za nešto više od sat vremena. Povratak je obično sremskom stranom, a tu nije ravno, ima i brda…Kada dođem kući bacim pogled na ciklomaster, uređaj na biciklu kojim se meri brzina, prosek, pa i kalorije i vidim da sam potrošio 2200 kalorija!

Jozef Farkas na biciklu

• Koliko ste dnevno prelazili kilometara?

– Oko 50 do 70 sve zavisi gde se ide i kako se vozi. Uskoro sam se zarazio i pešačenjem i planinarenjem, pa redovno učestvujem na Fruškogorskom maratonu. No, ni to mi nije bilo dovolјno, nego sam i mauntin bajk počeo da vozim. To je vožnja po šumi, po svakakvom terenu i ovo je jako naporan sport i za mlađe, a kamoli za veterane. Osim fizičke izdržlјivosti ovaj sport zahteva i izuzetnu koncentraciju.

• Koji su vam najveći uspesi?

– Imam puno medalјa i pehara…Veliki uspeh su osvajanja državnog prvenstva, ali za najveći uspeh smatram krepko zdravlјe i to što i dan danas mi nije problem da odem na Frušku goru biciklom ili da svake nedelјe pešačim po ovoj našoj planini 16 do 20 kilometara bez nekog velikog napora.

Jozef Farkas na planinarenju

• Sada ste se okrenuli planinarenju?

– Vozim ja bicikl svaki dan, pređem i po 20 kilometara, ali nedelјom, bilo da je kiša ili sunce idem s još nekoliko prijatelјa da pešačim. Zabavno nam je, šalimo se, uživamo u mirisu šume i lepoti prirode. Video sam divlјe životinje: srndaće oko Rohalј baza, divlјe svinje, lisice čak i šakala kod Čota. Od bombardovanja šuma kao da se proredila, pre si mogao samo stazom ići, a sad možeš kako hoćeš, nema više tog šipražja. Primetio sam i visibabe velike skoro k’o lale…

• Da li imate neku neostvarenu želјu?

– Volim izazove, a u sportu sam se dokazao. Ipak, velika mi je želјa da se popnem na Olimp. Nadam se da ću ove godine uspeti i da je ostvarim. Pitaju me prijatelјi šta mi je to naspelo da sad moram i Olimp da osvojim, a ja im kažem da sam čuo da tamo žive neki bogovi, a ja idem da im kažem da me još ne zovu, da mi nije vreme!

• Bicikl je odlično prevozno sredstvo. Da li smatrate da pokreti kao „Kritična masa“ mogu doprineti popularizaciji biciklizma?

– Vojvodina je idealna za vožnju bicklom i zato podržavam ovaj pokret. Mišlјenja sam da se ne može mnogo popularizovati biciklizam kao sport, ali može bicikl kao prevozno sredstvo. Smatram da je ovo i dobar način da se skrene pažnja koliko ima biciklista u našem gradu, da se promeni odnos vozača prema biciklistima i da se prošire i pobolјšaju biciklističke staze.

• Da li biste našim čitaocima dali neke savete u vezi vožnje bicikla?

– Voleo bih da ukažem da je bitno da se nosi kaciga, mada kod nas još to nije zakonom propisano. Meni je mnogo puta spasila ne samo glavu, nego život!

• Da li bi ste nam objasnili koji je pravilan položaj na biciklu?

– Kod biciklista zglob kolena mnogo radi i trpi opterećenje, pa je važno da položaj bude pravilan da bi se koleno sačuvalo od povreda. Svi današnji bicikli imaju menjač i bitno je kada krećemo da napred bude manji zupčanik, a nazad veći, tada je manje oterećenje na kolena i ona se tako čuvaju. Uvek se tako kreće s malim opterećenjem. Na ovaj način ona se polako zagrevaju i vozač se ne zaduva.

• Kolika bi trebalo da bude udalјenost sedišta od pedala?

– Bitno je i kako se sedlo namesti: naime, kada se sedne na bicikl i kada se stavi stopalo na pedalu, noga treba da bude tek blago savijena, nikako ispravlјena ili jako savijena – tako se takođe čuva koleno.

• Da li je bitna i visina kormana?

– Da i ne bi je trebalo često menjati. Pravilo je kada krene sezona u proleće da se korman namesti i da se do kraja sezone ne menja, jer se tako vodi računa i o leđima. Kako mi kažemo vuče se i rukama i nogama dok vozimo bicikl i uvek se ide na to da se pravilno diše: na dva obrtaja se udiše vazduh, a na jedan izdiše. Tako se s lakoćom drži tempo i uživa u vožnji, jer na posletku, najvažnije je da se uživa.

Marina Jablanov Stojanović

foto; privatna arhiva

Izvor: Dnevnik