BEDEMI SRBIJE: Beogradska tvrđava

Na ušću Save u Dunav, gde dva milenijuma svedoče o borbi za kontrolu teritorije, utvrđenje na Kalemegdanu i dalje ostaje geostrateška tačka i ključ za čitanje prošlosti celog regiona

Kapija Balkana

Sava nas je u Šapcu naučila koliko su rečni putevi bili presudni za gospodarenje Balkanom. Od Šapca nizvodno „plovimo“ ka ušću u Dunav. Baš na tom mestu, gde se susreću dve reke, nalazi se Beogradska tvrđava na Kalemegdanu, naše peto odredište u projektu „Bedemi Srbije“. To je mesto gde reke ne čine samo granicu, već stvaraju najvažniji vojni i trgovački čvor Jugoistočne Evrope. Sa preko dva milenijuma kontinuiteta, ovo nije samo vojno utvrđenje, već ključ geopolitičkih dešavanja na Balkanu.

Ušće Save u Dunav – važna geostrateška tačka

– Ova predivna ambijentalna celina Kalemegdana u stvari predstavlja nešto što je nastalo oko Beogradske tvrđave. Istorija čitavog ovog prostora na ušću Save u Dunav je jako daleka i možemo početi od toga da je upravo ovde, u dnu Kalemegdana na ušću ovih dveju reka, još za vreme Kelta napravljena jedna okrugla tvrđava, to su bili Singi i nazvali su ga Singidunum. Ovaj prostor koji krije preko 2.000 godina istorije, što je veličanstveno, i upravo zbog toga veliki broj turista, pojedinaca i grupa šeta stazama, kako mi pogrešno kažemo Kalemegdana. U stvari šeta stazama Beogradske tvrđave, a onda i parka koji se zove Kalemegdan – priča profesorka dr Snežana Štetić, turistički vodič i član Svetskog udruženja novinara FIJET.

Profesorka dr Snežana Štetić

Dolazimo na Beogradsku tvrđavu kroz Leopoldovu kapiju, penjemo se na terasu i pred nama puca pogled na Nebojša kulu i Dunav. Veličinu i oblik Beogradske tvrđave oblikovale su brojne istorijske epohe, a svaka faza gradnje nosi prepoznatljiv pečat svog vremena. To nam potvrđuje i profesorka, koja kaže da su na tom prostoru i Rimljani podigli utvrđenje u prvom veku nove ere za IV Flavijevu legiju (Legio IV Flavia Felix) u Singidunumu.

– Prvo utvrđenje na gornjem delu ovog brda je bilo u doba Rimljana. Za razliku od Singidunuma, koji je bio na ušću, Rimljani počinju da grade na ovoj uzvisini, da bi imali pregled na ušće Save i Dunava, na prostore Panonske nizije i da bi mogli da vide neprijatelja koji ide prema njima. Kasnije utvrđenje doživljava različite periode – priča profesorka Štetić.

Despotova kula sa pogledom na ušće

Beograd je pod srpskom vlašću prvi put bio u doba kralja Dragutina Nemanjića, koji ga je oko 1284. dobio od ugarskog kralja Ladislava IV (Ladislaus IV). Dragutin je vladao kao ugarski saveznik, a njegova prva prestonica bio je Debrc na Savi, da bi sedište kasnije preneo u Beograd. Prestonica Srpske despotovine Beograd postaje početkom 15. veka. Posle bitke kod Angore 1402. despot Stefan Lazarević u dogovoru s ugarskim kraljem Žigmundom dobija Beograd, a u grad se uselio 1404. Stefan je tvrđavu obnovio i dogradio, a iz tog perioda potiče Despotova kula na Gornjem gradu.

Maketa zamka i dvora despota Stefana Lazarevica Foto Mariniranje

– Despot Stefan Lazarević impozantno vlada Beogradom i on faktički sva ova utvrđenja i kule gradi, popravlja ono što je bilo srušeno. Danas, ako gledamo u podgrađe, vidimo impozantnu kulu, koja se zove kula Nebojša, ali ona je kasnije građena. Bila je pandan kuli Nebojša koja je bila u ovom gornjem delu grada – ispričala nam je profesorka dr Snežana Štetić.

Despotova kapija i kula u kojoj se danas nalazi astronomska opservatorija

Beograd je smatran „ključem Ugarske“ i „vratima Evrope“. Njegova opsada 1456. godine, kada je vojska pod komandom Janoša Hunjadija odbranila grad od sultana Mehmeda II Osvajača, bila je jedna od najvažnijih bitaka hrišćanske Evrope. No, sledeća dvomesečna opsada završila se 28. avgusta 1521. godine (zvanična predaja 29. avgusta). Tada je osmanska vojska, predvođena sultanom Sulejmanom Veličanstvenim, zauzela grad i upravljala njime do 1688. godine. Posle je grad prešao u austrijske ruke i menjao gospodare do 1867. godine, kada turski garnizon napušta tvrđavu i predaje ključeve grada knezu Mihailu. Dvadeseti vek je doneo nove osvajače, ali ne zadugo.

Defterova kapia pored koje se nalazi česma Mehmed paše Sokolovića

U periodima mira prvo se uređuje park na Kalemegdanskoj terasi, Vojni muzej se osniva 1878. godine sa zbirkom oružja i topova u prostoru ispod bedema, a austrijska barutana iz XVIII veka preuređuje se 1867. u crkvu Ružicu. Tokom Prvog svetskog rata, u austtrijskom napadu biva srušena. Obnovljena je 1925. godine, a ono što je karakteristično za nju su lusteri napravljeni od vojnog oružja i dve skulpture ratnika, od kojih jedna predstavlja ratnika iz doba cara Dušana a druga borca iz Balkanskih ratova.

Crkva Ružica kod bedema kule Zindan kapije

Krajem dvadesetih godina tvrđava se obogaćuje umetničkim paviljonom Cvijeta Zuzorić, a na nju se smešta i Meštrovićev spomenik Pobednik 1928. godine, jer je prema tadašnjem mišljenju Beograđana bio neprikladan za Terazije, gde je po planu trebalo da bude postavljen. Potom se tu useljava Beogradski zoološki vrt, formiraju se sportski tereni, useljavaju ugostitelji… Zato je i važno da o njoj neko brine.

Pobednik, skulptura Ivana Meštrovića

– Beogradska tvrđava je prvo mesto koje turista poseti kada dođe u Beograd. Prošle godine ju je posetilo više od dva miliona ljudi. Osim komunalne brige i održavanja naš najveći fokus je da, u saradnji sa Gradskim zavodom za zaštitu spomenika, održavamo i brinemo o spomenicima na samom prostoru Beogradske tvrđave i parka Kalemegdan. Pored toga zaduženi smo za organizaciju manifestacija na prostoru Beogradske tvrđave, kako u okviru samog preduzeća, tako u saradnji sa eksternim organizatorima. Imamo naše objekte, istakla bih: Rimski bunar, suvenirnicu, srednjovekovne sprave za mučenje u okviru kazamata i nezaobilaznu kulu Nebojšu – kazala nam je Nataša Tomić ispred Javnog preduzeća Beogradska tvrđava.

Nebojša kula

Prostor tvrđave se deli na Gornji grad (nekadašnji zamak despota Stefana, kasnije osmansko i austrijsko utvrđenje), Donji grad (uz obalu reke, nekadašnje trgovačko i civilno podgrađe sa pristaništem) i prostrani Kalemegdan (nekadašnje prazno vojno polje ispred tvrđave). Prošetali smo Gornjim i Donjim gradom i bili impresionirani time koliko danas ima sadržaja na Beogradskoj tvrđavi i Kalemegdanu.

Rimski bunar nije iz antičkih vremena

Otišli smo i do Rimskog bunara i saznali da su ovaj impresivni podzemni objekat, dubok više od 50 metara, sagradili Austrijanci u XVIII veku! Obišli smo i suvenirnicu Etno mreže, gde se baš tog dana predstavljala lepa ideja: da gosti prestonice sa sobom ponesu suvenir koji podseća na našu kulturu. Naime, posetioci Beogradske tvrđave sada mogu da se fotografišu u autentičnim detaljima srpske narodne nošnje na jednom od najfotogeničnijih mesta prestonice sa tvrđavom u pozadini, a treba reći da fotografija često govori više i od hiljadu reči.

Nova vrsta suvenira sa Beogradske tvrđave: fotografisanje u narodnoj nošnji

– Etno mreža dve godine za redom ima posebnu ponudu. Ovde u Zindan kuli imamo galeriju u kojoj predstavljamo naše nematerijalno kulturno nasleđe, predstavljamo rukotvorine naših žena, organizujemo demonstracije starih tehnika, organizujemo kreativne radionice za decu, za mlade, za turiste, posetioce ovog lokaliteta. Uz podršku Ministarstva turizma uvodimo i novu uslugu u našu ponudu, a to je fotografisanje sa elementima narodne nošnje koje želimo da ponudimo svim posetiocima tvrđave, uključujući i naše ljude, sa posebnim fokusom na mlade, da pokrenemo kampanje koje će im približiti nasleđe, tako da ono bude živo u okviru naših inicijativa i da ga prezentujemo na jedan savremen način koji je blizak današnjoj publici – rekla nam je Violeta Jovanovič, predsednica Etno mreže.

Zavod za zastitu spomenika na pravom mestu

Kada se zbroje svi ovi slojevi, od keltskog naselja do šetališta sa pogledom na ušće, postaje jasno zašto Beogradska tvrđava nikada nije samo nemi kamen iz udžbenika istorije. Zato se na njoj srećemo s brojnim turistima iz raznih delova sveta koji obilaze njene znamenitosti.

Kalemegdan i Beogradska tvrđava nude posetiocima raznolike sadržaje

– Danas Beogradska tvrđava predstavlja jedan od bazičnih elemenata turističke ponude, ne samo Beograda i Srbije, već i šire. Mislim da je nismo dovoljno iskoristili kao turistički potencijal i da budućnost Beogradske tvrđave i Kalemegdana tek predstoji. Ono što je izuzetno važno jeste da moramo sve naše tvrđave, sva naša utvrđenja, sve naše kulturne i prirodne resurse da promovišemo i da ih adekvatno prikazujemo, odnosno da ih popularišemo kako na domaćem, tako i na inostranom tržištu – zaključuje prof. dr Snežana Štetić.

Sahat kula

Sa kalemegdanskih bedema odlazimo sa utiskom da ovo utvrđenje odavno nije samo svedok prošlosti, već živi deo Beograda u kojem se istorija i svakodnevica susreću na svakom koraku. Pogled nam ostaje uperen niz Dunav, gde nas čeka nova stanica u priči o srpskim bedemima.

Marina Jablanov Stojanović
Foto: Mariniranje