Planina Golemi stol

HODEĆI NAŠOM LEPOM SRBIJOM: BABUŠNICA

Planina Golemi stol

Lepote srca Balkana

Put nas vodi do Lužničke kotline a pogled nam krade 1.238 m visoka planina Golemi stol za čiji se izgled prema legendama pobrinuo Marko Kraljević. Naime, prema jednoj Marko je skočio sa drugog brda i zaravnio ovu planinu, a prema drugoj deo džaka koji je nosio Marko Kraljević se tu prosuo… Međutim, ova planina je poznata i po pošalici o žirafi koja je na ovoj planini – videćete je ako se dobro zagledate. Mi smo je videli, a vi? Ukoliko se pitate gde smo – tajnovito odgovaramo nalazimo se u srcu samog Balkana, odnosno u njegovom središtu.

Lužnička kotlina

– Matematički Babušnica, Bela Palanka, Dimitrovgrad i Pirot predstavljaju srce Balkana, odnosno njegov centralni deo. Svako ko dođe ovde može da uživa u prirodnim lepotama, u dobroj i autentičnoj kuhinji, kulturnom nasleđu – objašnjava nam naš domaćin, Milan Stanković, direktor Turističke organizacije Babušnica.

Milan Stanković, direktor Turističke organizacije Babušnica

Mada je ovo manje poznat kraj i manje promovisan, on je živopisan, pun prirodnih lepota, kulturno-istorijskih znamenitosti i vredi ga posetiti i uživati u čarima koje pruža. Nalazi se u brdsko-planinskom reonu jugoistočne Srbije. Zahvata Lužničku kotlinu, deo zvonačkog kraja i gornje Zaplanje. Na ovoj teritoriji život je prisutan od praistorijskih vremena. Ostaci rimskih utvrđenja i puteva govore i o njihovom prisustvu. Antičkim Rimljanima bili su poznati i lekoviti izvori Zvonačke banje, jer oko nje postoje brojni ostaci građevina iz tog doba, među kojima su bazeni sa mozaicima...

Mapa Lužničke kotline, odnosno teritorije opštine Babušnica

– Zvonačka Banja se nalazi na krajnjem jugoistoku Srbije u trouglu Niša, Pirota i Babušnice. Po svojim balneološkim osobinama poznata je od davnina, još iz doba Rimljana. Voda je lekovita i bogata mineralima zato pripada grupi i oligomineralnih voda – uputila nas je Marija Spiridonović Mitić, profesor geografije i direktorka škole „Bratstvo“ u selu Zvonce nadomak Zvonačke Banje.

Marija Spiridonović Mitić, profesor geografije i direktorka škole „Bratstvo“
Lužničke planine

Ova banja se nalazi na lepom mestu, okružena planinama i šumama. Gde god da vam pogled seže sve je zeleno. Nekada je ovde bio veoma posećen hotel „Mir” u kojem je boravilo preko pet hiljada gostiju koji su ostvarivali oko 20 hiljada noćenja godišnje. Danas je ovaj hotel ruina, a od banje smo zatekli samo lep bazen.

Saša Kostić

– Hotel „Mir” je sagrađen krajem sedamdesetih godina prošlog veka i radio je do 2006. godine. Došli su novi vlasnici, među kojima sam i ja većinski vlasnik. Uspeli smo da revitalizujemo bazene, a plan je da revitalizujemo smeštajne kapacitete i izgradnja još jednog hotela, zapravo još dva manja objekta – uverava nas Saša Kostić, generalni menadžer preduzeća „EL Greko DMG DOO“.

Ruina koja je ostala od hotela „Mir” u Zvonačkoj Banji

Turizam je pogonsko gorivo za sve ostale uslužne i proizvodne delatnosti nekog kraja pa nas je zanimalo da li ima promena u životu lokalnog stanovništva…

Renovirani bezeni u Zvonačkoj Banji

– Već i ovo malo što smo uradili, mada nisu male investicije, ali i to je doprinelo da krene masovno renoviranje vikendica koje njihovi vlasnici nisu pohodili u poslednjih petnaest godina. Veći broj ljudi odrazio se i na trgovinske radnje koje sada imaju veće pazare, a lokalno stanovništvo je u prilici da proda poljoprivredne proizvde… Smatram da bi živnuo ceo kraj koji je prelep. Siguran sam da bi se to odrazilo i na ostanak mladih, jer naša politika je da zapošljavamo lokalno stanovništvo. Tako da je to razlog da ljudi ostanu ovde, a mnogima je to šansa i da se vrate – kaže Saša Kostić.

Crkva posvećena Sv. Pantelejmonu u Gorčincu obnovljena 1868. godine na temeljima starije bogomolje

Za današnje turiste nije dovoljno izgraditi hotel sa bazenom koji se nalazi u zanimljivom okruženju – oni žele da sa više sadržaja upotpune svoj boravak. To je svakako u ovom kraju moguće: od bajkovitog kranjona reke Jerme, najužeg useka Cediljke, pa do retkosti u svetu bilja kao što je venerina vlas, nežna zeljasta biljka.

Venerina vlas

– Ovo je jedino stanište venerine vlasi, koja je endemska vrsta. Zapravo je ona mediteranska biljka koja uspeva samo na ovom području u Srbiji, jer joj odgovara klima i voda. Inače to je ukrasna biljka iz roda paprati – objasnio nam je naš domaćin Milan Stanković.

Kanjon Jerme kod manastira Poganovo

Reka Jerma izvire u zoni Vlasinske visoravni nedaleko od Vlasinskog jezera. Kreće se petnestak kilometra kroz Srbiju, prelazi u Bugarsku, da bi posle sedamnaest kilometara ponovo ušla u Srbiju gde useca kanjon koji se nalazi između Vlaške planine i planine Grebena.

Kanjon Jerme

– Kanjon je između slojevitih krečnjačkih stena. Na nekim mestima su one toliko blizu da je širina između njih ne veća od jedan i po metar. Upravo taj deo se zove Cediljka i vredi ga videti – uputila nas je Marija Spiridonović Mitić, profesor geografije.

Nekada železnički tunel i odmah pored Cedilka u kanjonu Jerme

Kanjon je najlepši u onom delu reke koji povezuje Asenovo kale, vrh na planini Ruj i selo Vlasi. Na liticama Asenovog kalea se nalaze ostaci srednjevekovnog utvrđenja za koje se smatra da ga je sagradio bugarski car Jovan Asen. Međutim, novija istraživanja su dokazala da je to utvrđenje podigao Stefan Lazarević.

Manastir Poganovo sa crkvom posvećenom Sv. Jovanu Bogoslovu

U dolini reke Jerme u bilizini sela Poganovo, na jednom posebno lepom mestu nalazi se manastir posvećen je Svetom Jovanu Bogoslovu, koji je zadužbina Konstantina Dragaša. Sagrađen je 1395. godine, a njegove freske iz XV veka spadaju u najznačajnija ostvarenja toga vremena na Balkanu. Čuvena Dvostruka ikona, koja se smatra najlepšom ikonom 15. veka je bila u ovom manastiru sve do Prvog svetskog rata kada je bugarska vojska odnosi zajedno sa čitavim ikonostasom. Danas se nalazi u Muzeju ikona u Sofiji.

Vlaške planine

Jedan od specijalteta ovog kraja je vurda – punomasni mlečni proizvod kiselkastog ukusa. On se može koristi kao sirni namaz, u koji se mogu dodavati razni sastojci – susam, seme lana, mlevena ili tucana, seckana kisela ili pečena paprika, seckani orasi, lešnici ili bademi, čak i tartufi… Obično se služi kao meze.

Vurda - punomasni mlečni proizvod kiselkastog ukusa

– Opština Babušnica i njena turistička organizacija su zaštitile autentičan mlečni proizvod ovog kraja – lužničku vurdu. To je najmekši sir sa prijatnom aromom i svakako ga vredi probati kada se nađete u ovom kraju – preporučuje Stanković.

Pored lužničke vurde ima još specijaliteta kao što je pirotski kačkavalj, peglana kobasica. U Beloj Palanci je palanačka banica, u Dimitrovgradu caribrodska sušenica… Ceo okrug ima veliki broj proizvoda koji su autentični, zdravi, prirodni i predstavljaju odličan turistički proizvod za razvoj ovog kraja.

Babušnica – dečiji bazen

– Ovo je još uvek nedovoljno ekspolatisan kraj u turističkom pogledu. Jako je lep, sa bujnom prirodom, sa dobrim domaćinima, koji jedva čekaju da im dođu gosti da pokažu šta sve umeju, šta imaju i kakvi su u suštini. Dođite i sami se uverite – preporuka je našeg domaćina Milana Stankovića, direktora Turističke organizacije Babušnice.

Marina Jablanov Stojanović

Izvor: Radio Subotica

Foto: Mariniranje, TO Babušnica