![](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2022/10/girl-with-glass-wine-photo-by-lookstudio-on-Freepik.jpg)
Vinoljupci u engleskim pabovima
U Engleskoj, francusko vino uvek ima ukus mastila.
U Francuskoj ono ima ukus sunca.
Džordž Mur
Gde je Englez, tu je i pab. U Velikoj Britaniji ima ih na svakom koraku. Odskaču svojim izgledom od svih ostalih kuća u ulici. Čim uđete i njih osvajaju vas svojom atmosferom, jednostavnošću i zanimljivošću; da ste došli na svoje.
![](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2022/10/The-Old-Crown-photo-Krisztina-Papp-on-unsplash.jpg)
Na pitanje šta je pab teško je odgovoriti. Da li se radi o kafani, mehani, restoranu, pivnici, motelu, gostionici, podrumu ili nekom drugom okupljalištu za piće koje poznajete? Razlikuje se od svih njih, a ima pomalo svega onoga što ona imaju. Reč je o specifičnoj britanskoj ugostiteljskoj ustanovi koje nema nigde na svetu.
![](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2022/10/Pub-photo-stephanie-klepacki-on-unsplash.jpg)
Ako je nađete, znajte da u bližoj okolini žive Englezi, kako duhovito primećuje prof. dr Srboljub Živanović, antropolog svetskog imena, koji duže vremena živi u Londonu. Nasuprot sumornim američkim barovima, galamdžijskim švapskim pivnicama, francuskim kafeima, engleski pab, kaže on, predstavlja pitomu kuću van sopstvenog doma. Mesto koje zrači toplinom, u kome se svako oseća kao kod svoje kuće.
![](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2022/10/beer-pub-photo-senivpetro-on-Freepik.jpg)
Pabovi u Engleskoj, razvijali su se tokom vekova od lokalnih pivnica i gostiona u kojima je uvek bila galama, jer se raspravljalo o politici, poslovima, ratovima i drugim događajima. Pab je danas neutralna teritorija na koju svako može da stupi, da se sretne s ljudima, poznatim i nepoznatim, da sa svakim slobodno stupi u razgovor bez potrebe da se posebno predstavlja, bez ustaljenih društvenih formalnosti. Možete pozvati prijatelje u pab da s njima popričate, da ih pogostite, bez potrebe da otvarate vrata svoga doma.
![](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2022/10/girl-in-pub-photo-fabio-alves-on-unsplash.jpg)
U klasnom društvu, kakvo nalazimo u Britaniji, pabovi su, primećuje gospodin Živanović, izrazito besklasne ustanove. Tu nije važno kakvo odelo nosite, kakav vam je spoljašnji izgled, koje titule imate i kakvo vam je materijalno stanje. U pabovima su svi jednaki. Svako manje mesto, naselje ili selo ima bar po jedan pab u koji svi žitelji navraćaju da se vide i da budu viđeni, da kažu i da slušaju i, naravno, da se okrepe, najčešće pivom ali i drugim pićima. Tu možete i da se kartate, igrate domine ili šah, bilijar, pikado, pa i da zapevate i zaigrate. Domaći žitelji takav pab nazivaju „lokalom“, jer je njihovo lokalno mesto okupljanja.
![](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2022/10/pub-photo-Dirk-Conrads-on-Pixabay.jpg)
U većim gradovima, sa stotinama pabova, pored onih koji su zadržali karakter lokala, postoje i posebni pabovi sa specifičnim sadržajima. U nekim svira džez, neki imaju lutkarske predstave, u nekima su konobarice koje služe nagih grudi, ponegde može da se vidi i striptiz. U nekim nastupaju popularni pijanisti, pevačice, muzičari…
Obično ispod naziva paba, na samoj reklami, piše koje se vrsta piva u njemu toče. Posetioci tako biraju pab prema pivu koje vole. U poslednje vreme, na zahtev gostiju, pabovi sve češće u svojim kartama pića imaju i vina, koja su poslednjih decenija postala veoma popularna. Za Engleze se danas slobodno može reći da su postali nacija vinopija.
![](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2022/10/mead-drink-photo-stockking-on-Freepik.jpg)
Tradicionalno piće na engleskim ostrvima nekada je bila medovina ili mjud. To je isto ono piće koje su od meda pravili i stari Sloveni. Kako to da se mjud, kako to piće i danas nazivaju Poljaci, pod istim imenom nalazi i u zemlji na krajnjem zapadu Evrope objasnili su poznati arheolozi i istoričari. Čuveni arheolog Gordon Čajld utvrdio je da su veze Balkanskog poluostrva i Britanije bile veoma tesne. Irski arheolog profesorka A. Makalister u više svojih knjiga je isticala zajedničku kulturu Balkanskog poluostrva i Britanskih ostrva. Kao metropolu te kulture navodila je Vinču kraj Beograda.
![](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2022/10/Neolithic_vinca_culture_sr-wikimedia.jpg)
Najdalje od svih je otišao profesor Haldane koji je u jednoj svojoj knjizi, objavljenoj još 1951. godine, tvrdio da je Britanija u preistorijsko vreme bila vinčanska kolonija. O tome su pisali i mnogi drugi britanski autori, a prilikom arheoloških iskopavanja u Mekingu, u delti Temze, do sličnog zaključka je došla i Sofija Davidović-Živanović, nekadašnji kustos Muzeja Vojvodine u Novom Sadu. Prema tome, nije nikakvo čudo što Britanci i danas piju medovinu. To je njihovo tradicionalno piće.
![](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2022/10/Grape-by-manuel-venturini-on-Unsplash.jpg)
A kad su počeli da prave i piju vino, pitanje je na koje nema tačnog odgovora: može se samo pretpostaviti da je to bilo u isto vreme kad i u ostalim delovima Evrope.
Prvi verodostojni podaci o pijenju vina u Britaniji potiču iz vremena vladavine rimskog imperatora Julija Cezara (100-44. godine pre Hrista). Ali, ne zna se da li su Rimljani u provinciju Britaniju donosili vino ili su se bavili lokalno gajenjem loze. Činjenica je da je romanizovano britansko stanovništvo brzo prihvatilo naviku pijenja vina od svojih gospodara sa Istoka.
![](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2022/10/HamptonCurt-wikimedia.jpg)
Sigurne i tačno zabeležene podatke o vinogradima i vinarstvu u Engleskoj u ranom srednjem veku nalazimo u velikom popisu zemljišne imovine 1086. godine, za vreme vladavine Viljema I. Ljubav prema vinu vekovima je rasla, pa je za vreme Henrika VIII (1491-1575) bilo već 139 vinograda razne veličine - u posedu Krune, plemstva i katoličke crkve. Raspolažem podatkom da je 1992. u Engleskoj napunjeno više od 3,3 miliona boca vina. Ljubiteljima loze i vina koji posećuju London, preporučuje se da, svakako, posete nekadašnji dvorac Henrik VIII u Hempton Kortu na Temzi. U njemu i danas raste i rađa grožđe na lozi koju je on lično posadio.
Petar Samardžija
Izvor: Dnevnik
Foto: Pixabay, Pexels, Freepik, Unspalsh