„MY LITTLE FARM“, OAZA ODRŽIVOG TURIZMA

Spajajući agroturizam i glamping, ovo autentično imanje na Povlenu pokazuje kako saradnja komšija i negovanje dobrih odnosa mogu uspešno da revitalizuju i osnaže čitav valjevski kraj

Budućnost srpskog sela u rukama vizionara

Kada vas kreket žaba uspavljuje, a budite se uz cvrkut ptica, zelenilo i lep pogled, odmah znate da ste na dobrom mestu – u našem slučaju na planini Povlen, u selu Oglađenovac, u domaćinstvu „My little farm“ (Moja mala farma), koje su podigli Mladen Vorinski i Švajcarac Frenk Kurer. Do ovog odredišta trebalo nam je više vremena da stignemo nego što smo planirali, nešto zbog loše navigacije, a pre svega zbog nedostatka putokaza koji bi nas odveli do farme, ali smo zato duže uživali u lepim krajolicima Povlena.

Guste šume i proplanci su obeležje Povlena

– Farma je zasnovana na jednoj lepoj ideji da poveže agroturizam sa etnoturizmom, sa održivim razvojem i glampingom. Od ideje do ovog momenta, kada je sada nešto zaokruženo, prošlo je 10 godina. Cela ideja je da zaista to bude održivo imanje. Smatram da to nije isprazna priča. Tokom tog perioda sam često pomislio da sam kao na pustom ostrvu – gradimo nešto 10 godina, nemamo podršku, a gotovo svi kažu „kakva luda ideja!“ – upućuje nas Mladen Vorinski, jedan od vlasnika „My little farm“.

Mladen Vorinski, jedan od vlasnika „My little farm“

Gledajući ono što danas čini „My little farm“, shvatamo da nije lako istrajno graditi svoju priču u sredini koja sumnjičavo prati svaki tvoj korak i odmahuje rukom na svaku ideju. Naročito što su ova dva mlada čoveka koji iza sebe imaju ozbiljne karijere (Mladen u IT sektoru, a Frenk kao kuvar) praktično stranci. Verujemo da je bilo puno predrasuda na koje su nailazili.

Frenk Kurer u razgovoru s gostom

– Za mene je to bio izazov, dolazim iz Srema, iz Vojvodine, kao i vi, tako da postoje velike kulturološke razlike. A mogu da zamislim koliki je tek bio izazov za Frenka. Ali, naprosto, to je stvar prihvatanja, a sa takvim stavom vi se lakše i povezujete sa ljudima. To je taj deo, kao i mi u Švajcarskoj, što smo naučili da se integrišemo... A kada sam u komšiluku pronašao ljude koji su baš istomišljienici, zaista imaju istu priču, to je bilo pravo otkrovenje, koje je dalo olakšanje da možemo da kažemo da sve to zaista ima smisla – kaže Mladen Vorinski, jedan od vlasnika „My little farm“.

Centralna zgrada „My little farm“

Susret sa Pavlom Đorđevićem iz „Biodistrikta Kolubara“ doneo je to dugo očekivano olakšanje. Ono što nas je posebno impresioniralo jeste činjenica da su se ovi mladi ljudi ne samo razumeli, već i povezali na dobrobit čitave zajednice.

Pavle Đorđević, komšija s vizijom

– „Biodistrikt Kolubara“ je prvi ovakav projekat u Srbiji i regionu. Predstavlja jednu teritoriju, u ovom slučaju šest opština, gde se različiti učesnici, poput organskih proizvodača, prerađivača, škola, fakulteta, turističkih organizacija i drugih delatnosti, umrežavaju i povezuju. Cilj jeste da vi znate ko je vama u komšiluku, s kim možete da radite. Neretko se dešava da ljudi iz istog sela, koji se bave sličnim ili komplementarnim delatnostima, do juče nisu ni znali jedni za druge. Cilj nam je da sam kraj ojača, kako ekonomski, tako sociološki, kulturološki, odnosno da se stvori jedna zajednica, koja će da stvara kako za sebe, tako i za opšte dobro. Inicijator ove priče je „Srbija Organika“ – otkriva nam Pavle Đorđević.

Lepa saradnja sa vinarijom „Pusula”

Drago nam je što čujemo da među ovim mladim ljudima ne preovladava mišljenje „da komšiji crkne krava“, nego upravo suprotno, da „komšijska krava bude zdrava pa će i moja krava biti zdrava“. A kad se „male ruke slože – sve se može“!

Šljivik od 6.500 stabala

– Znamo svi da poljoprivreda nije jednostavan proces. Mi smo ušli sa idejom da selo treba da se revitalizuje na neki drugačiji način. Nije moguće ići sa idejama koje su trajale 100-200 godina i zadržati ih u celosti. Ovde su gazdinstva i relativno mala i ljudi svaštare da bi mogli da prežive. Zaista, to se svodi na preživljavanje. Ako uzmemo taj model, onda je to jako teško. Ali izmenom pristupa mislim da se može napraviti nešto bolje. Za sada još nije samoodrživo, ali mi težimo ka tome. Nije lako i nije jednostavno, ali ne bih ulagao u brod koji tone. Mislim da je ovo budućnost i da će doživljaj da u bašti uzberete trešnju, da napravite nešto domaće biti retkost i postati luksuz – kaže nam Mladen.

Bez ove bašte nema ni „My little farm“

To je doživljaj koji je neprocenjiv. Verujem da svi mi imamo prijatelje iz „belog sveta” koji su, došavši u Srbiju i skućivši se ovde, rekli da to što ti odgajiš svoju jagodu ili uzbereš svoju jabuku zaista nema cenu. Zato su poljoprivredni proizvodi i hrana važan i neodvojiv deo turističkog proizvoda.

Trpeza kao u najboljim restoranima, ali sa domaćim sastojcima

– To treba da bude nerazdvojiv koncept, ako neko nema svoju baštu neka se poveže sa ljudima koji imaju bašte, koji imaju organsku hranu jer to je ona neraskidiva veza. Hrana govori mnogo toga, čak i kada nismo svesni, ona mnogo kaže, mnogo informacija nosi sa sobom, a posebno kada je gajite na organski način, bez forsiranja biljaka. Tek tako se stvara onaj prepoznatljivi ukus i miris koji još uvek pamtimo – kaže Pavle Đorđević.

Da se duša odmori

Ono što je naš domaćin prepoznao i uveo kao koncept na „My little farm” je i lekovito bilje. Prvo kroz biljne mešavine za čaj, a potom i kroz radionice o lekovitom bilju. Za sve to je zadužena Dragica Janković, narodna travarka i praktičar Bahovih kapi koja živi na Povlenu. Zahvaljujući Pavlovom osećaju da izabere i preporuči prave ljude, Dragica je stigla na farmu. Ova biljna vila je svojim znanjem, ali i svojim pristupom, očarala mnoge kako mlade tako i stare, a ni mi nismo bili izuzeti.

Biljna vila Dragica Janković

– Radionicu sam držala na jednom domaćinstvu iz biodistrikta i to je turističko-poljoprivredno domaćinstvo pod jednim specifičnim nazivom „Ranč Sretenović” u Toliću. Zatim, je pre nekoliko dana bila održana radionica na Tometinom polju kod jednog divnog mladog čoveka, koji ima svoj brend pod nazivom „Šuma Rum”. Ta radionica je bila internacionalna, na njoj smo imali goste iz Francuske i Engleske. Priroda nema jezik, nema naciju. U njoj smo se svi jako lepo složili, jako lepo smo se razumeli i to je jedan od razloga da je doživimo kao muziku, kao što muzika spaja ljude, tako i priroda spaja ljude – uverava nas Dragica Janković.

Dok se slade trešnjama Dragica deci priča o lekoivtom bilju

Imali smo priliku da je gledamo kako predškolce uči šta su lekovite biljke i bili smo, kao i oni, zadivljeni, radoznali i znatiželjni… Gledali smo i Mladena kako s tom istom decom razgovara, kako ih animira, kako ih uči da sakupe jaja, nahrane kokoške, pomuzu kravu i sve donesu Mladenovoj baki da im napravi bakin kolač. Sve je izgledalo spontano i lagano, kao da to Mladen Vorinski radi svaki dan, a saznali smo da mu je to prvi put. Verujemo da ta valjevska deca neće zaboraviti ovaj dan na selu kada su se sladila trešnjama, brala lekovito bilje i skupljala sastojke za bakin kolač.

Veliki švajcarski pas Aron pomaže da se donese mleko...
A onda zasluženi odmor i rashlađivanje u jezercetu

– Ono što smo danas videli je meni interesantno i ohrabrujuće. Čini mi se da smo u obrazovanju zaboravili reč vaspitanje. A ovde ne samo da su deca nešto naučila, nego su dobila vaspitne lekcije o životu i skladu sa prirodom. Moram da napomenem da je ovo došlo spontano. Mi zaista nemamo iskustva sa mališanima, ali kada gostu priđete na pravi način, bez obzira na to imali oni šest ili šezdeset šest godina, kada ste otvoreni i iskreni, onda i dobijete pravu reakaciju. To puni našu dušu – bio je iskren Mladen Vorinski, jedan od vlasnika „My little farm”, domaćinstva na Povlenu.

Glamping u udobnim šatorima
Unutra je kao u sobi sa sve terasom

Gledamo sve ljude u ovom domaćinstvu i sigurni smo da ovakav način rada i ophođenja s gostima ima budućnost. Proverite i vi, bilo da se odlučite za glamping ili klasičan smeštaj, verujem da ćete uživati, jer će vas uspavljivati kreket žabica, a dobro jutro će vam poželeti ptica poj. Bićete okruženi zelenilom i u dobrim rukama. Može li bolje?

Marina Jablanov Stojanović

Foto: Mariniranje