jedan od gejzira Sijarinska Banja

LEKOVITA BLAGA SRBIJE: SIJARINSKA BANJA

Jedan od gejzira Sijarinske Banje

Biser juga koji još nije zasijao

Na jugu Srbije u Jablaničkom okrugu nalazi se Sijarinska Banja. Od Beograda je udaljena 330 kilometara, a do nje se može stići autoputem prema Nišu i Leskovcu, a potom od Leskovca još nekih pedesetak kilometara vožnje po solidnom putu kroz lepe predele se stiže u banju. Okružena je padinama planine Goljak i ušuškana šumama u kojima preovladava hrast i bor. Ova šumovita prostranstva štite Sijarinsku Banju od jakih vetrova i guste magle, tako da je u njoj prijatna klima kako zimi, tako i leti.

– Sijarinska Banja je jedan od bisera koji krasi jug Srbije. Ovo je banja koja ima 18 različitih termomineralnih izvora i dva gejzira na razdaljini manjoj od kilometra – ako se meri prema bogatstvu koje posedujemo ovo bi bila druga ili treća banja u Evropi – istakao je Mijajlo Minić, direktor TO Medveđa u čijem je sklopu Sijarinska Banja.

Okružena šumama Sijarinska banja

Ovo lekovito blago Srbije još nije postiglo svoj puni potencijal – banji tek predstoji turističiki razvoj, mada su ove termomineralne vode dobro poznate i korišćene još u antičkom dobu.

– Banja je poznata još iz starog veka, za to postoje i arheološki dokazi. Poznato je da su starim Rimljanima bile dobro znane blagodeti koje ova banja pruža. Naime, na teritoriji Sijarinske Banje postoji žuti bazen koji je još iz tog doba, on je u funkciji i voda u njemu je veoma lekovita. Sačuvani su zidovi od opeke koja je identična onoj iz Caričinog grada iz doba Justinijana, što govori da su ove lekovite vode sigurno bile poznate Rimljanima i pre VI veka naše ere – uputio nas je Dragan Denić iz Turističko-informativnog centra Sijarinske Banje.

Car Justinijan I na mozaiku iz bazilike San Vitale iz Ravene
Carica Teodora na mozaiku iz bazilike San Vitale iz Ravene

Smatra se da je ime banje nastalo baš u tom antičkom dobu i da je njemu kumovala sestra carice Teodore.

– Na brdu iznad banje postoji mesto Gradina gde je prema legendi živela sestra Justinijanove supruge Teodore koja se zvala Irina. Naziv od milošte „seja Irina” prelazi u Sijarina, po kojem selo dobija ime, a kasnije i sama banja – objasnio nam je Denić.

Sijarinska Banja

Zbog ratnih nemira ljudi su se ovde često iseljavali i doseljavali. Smatra se da su dolaskom Turaka ovi izvori postali zapušteni, a tek njihovim odlaskom se ponovo počelo da razmišlja o njihovoj lekovitosti. Prvi turistički objekat u banji je započeo da se gradi 1907. godine. Imao je 22 prostorije sa restoranom.

– Podigli su ga Miloš Radović i apotekar iz Leskovca Mazić. Taj objekat sa 20 soba i kafanom se nalazi na ulasku u banju u blizini gejzira. Sada je prilično devastiran i bilo bi lepo da se ponovo obnovi. Zidan je na starinski način i nema ni jednog jedinog eksera – otkrio nam je Dragan Denić iz TIC Sijarinske Banje.

Prvi turistički objekat u Sijarinskoj Banji

Lekovite vode Sijarinske Banje su blagotvorne kod različitih bolesti. Svaki izvor je ispitan i obeleženo je za šta je baš ta voda delotvorna. Postoji izvor čija je voda dobra za oči, za šećernu bolest, za probleme digestivnog trakta, bubrega i žuči... Zato smo pitali dr Zorana Radenkovića, specijalistu fizikalne medicine i rehabilitacije, vd direktora Specijalne bolnice da nam kaže nešto o njima.

– Ove vode se koriste kao pomoćno terapijsko sredstvo: kod bubrežnih bolesti, kod problema sa želucem, žuči i kod problema s kožom. Na primer: voda Hisar je dobra kod nedostatka gvožđa... Naravno, ovde ima voda koje su za spoljnu upotrebu i blagotvorne su kod problema mišićno-zglobnog sistema, kao i kod reumatskih bolesti – rekao nam je dr Zoran Radenković.

Sijarinska banja

Specijalna bolnica je smeštena u hotel „Gejzer“ gde je 50 postelja odvojeno za fond RZO, dok su ostalih 227 mogu da koriste komercijalni pacijenti i turisti. Prema doktorovim rečima po prijemu u Specijalnu bolnicu obavi se pregled svakog pacijenta i lekar specijalista određuje procedure koje su indikovane bolešću ili stanjem pacijenta.

Međutim u Sijarinsku Banju se ne dolazi samo da bi se lečilo, nego da bi se odmorilo i relaksiralo. Zanimalo nas je šta je vredno videti i posetiti u ovom kraju.

Ćorov vodopad u selu Petrilje

– Preporučio bih turistima koji se nađu ovde da posete Ćorov vodopad u selu Petrilje koji je udaljen samo 13 km od Sijarinske Banje. Potom bih spomenuo Mrkonjski vis sa koga se pruža prelep pogled na okolinu. Istakao bih i Tularsku Banju, mada to mesto još nije proglašeno banjom, ali ga mi tako zovemo. Voda je veoma lekovita za kožne bolesti. Tempereatura vode je preko 30 stepeni, pa je mesto posećeno tokom cele godine. Postoji bazen, ali to mesto bi tek trebalo da se uredi. Naravno tu je i park prirode Radan planina – predložio nam je Mijajlo Minić, direktor TO Medveđa.

Pogled sa Mrkonjskog visa

Problem je što opština Medveđa spada u slabo razvijene opštine i uvek nedostaje novca. Ono što je važno je da se radi na putnoj mreži da bi turisti lakše stigli u banju: obnovljen je put od Leskovca do Medveđe, a radi se put preko Radan planine koji će spojiti čak četiri banje Sijarinsku, Lukovsku, Kuršumlijsku i Prolom Banju. Važno je da planova za razvoj ima, jer lepa okolina, bogata priroda i izvori lekovite vode jesu prava osnova za razvijanje turizma, ali današnji turisti su mnogo zahtevniji od nekadašnjih... Nijma to nije dovoljno.

– Opštine Leskovac, Lebane, Bojnik, Vlasotince, Crna Trava i Medveđa su se udružile i napravile projekat „Južna pruga“ gde je ideja da se za četiri dana iz svake opštine izdvoji po nešto značajno i obiđe. Ova tura je još u početnoj fazi i tek treba da zaživi – uputio nas Minić.

Današnji izgled kuće Vere Pešić u Sijarinskoj Banji

Još jedna interesantna ličnosti i film o njoj Nedeljka Kovačića „Vera“ sa glumicom Jovanom Stojiljković u glavnoj roli ovih dana puni naše bioskope i skreće pažnju na mesto odakle je potekla – Sijarinsku Banju. Ova fam fatal i višestruka špijunka u Drugom svetskom ratu bi mogla da zainteresuje mnoge da dođu u banju.

Vera Pešić

– Koliko sam i sam istraživao Vera Pešić nije bila izdajica, ima svedoka, naročito u Jablaničkom okrugu, koji su tvrdili da ih je spasila streljanja... Njena kuća je nacionalizovana i pripala je državi posle Drugog svetskog rata, jer nije imala naslednika i tu je dugo vremena bila ambulanta. Još uvek je vlasništvo Ministarstva zdravlja, mada već dugo ambulanta Sijarinske Banje nije u njoj. Turistička organizacija Medveđe radi na tome da se ta kuća prevede u turističku namenu. Želja nam je da u jednom delu bude posvećena njenoj vlasnici i zanimljivom životu Vere Pešić, a da u drugom delu tu bude Turistički info-centar Sijarinske Banje tako da bi svako ko bi svratio mogao da se upozna ili sa životom srpske Mate Hari ili sa turističkom ponudom naše opštine – izvestio nas je Mijajlo Minić, direktor Turističke organizacije opštine Medveđa.

Marina Jablanov Stojanović

Foto: Mariniranje, D. Denić, wikipedia