Mariniranje Natasa Trufunovic Foto priv arhiva

NATAŠA TRIFUNOVIĆ, TURISTIČKI VODIČ

Spajanje svetova

Često se desi da se pripremamo za jedno, a život nas iznenadi i servira nam sasvim nešto drugo... Kada „odmotavamo film“ setimo se nekih detalјa i događaja koji su nas usmeravali, ali to tada nismo shvatali. Upravo je takva priča Nataše Trifunović, vedre, neposredne osobe koja zrači pozitivnom energijom. Nataša živi i radi kao predstavnica turističke agencije 1A travel u Egiptu. Upitali smo koje su je životne okolnosti dovele u Hurgadu:

– Ništa nije bilo planirano, ali s druge strane kao da jeste. Od detinjstva su mi priče iz 1001 noći bile veoma omilјene i još kao dete sam od oca stalno tražila da mi ih čita. Moj junak je bio Aladin, koji mi je dočarao svet drugačiji od našeg. Deo rodbine je živeo na Kosovu i jako sam volela da idem tamo, jer je i tamo bio svet potpuno drugačiji od onog s kojim sam se sretala u Beogradu. Moj život je bio sasvim običan – završila sam za zubotehničkog tehničara i počela da radim u Domu zdravlјa na Novom Beogradu. Jedne godine sam sa drugaricom trebala da odem u Tunis, ali slučaj je hteo da to putovanje bude pred polazak otkazano...

• Kako ste vi to doživeli?

– Kada putujem u neku novu zemlјu, ja volim da se pripremim, da se upoznam s istorijom, kulturom, šta bi trebalo videti... Egipat me je dočekao potpuno nespremnu i moram priznati, pomalo sam se i plašila. No, moji strahovi su se pokazali neosnovanim i bilo nam je predivno. Išle smo na sve izlete i bile smo oduševlјene, pa smo odlučile da i sledeće godine ponovo dođemo u Egipat.

Te godine sam srela svoju kumu na aerodromu koja je kao i ja bila zalјublјena u Egipat, između ostalog, razlog tome je bila njena lјubav, naš vodič koji je radio za turističku agenciju Kon-tiki. Tako sam, zajedno s njom i ja češće dolazila u ovaj deo sveta... Na jednom od tih dolazaka u Egipat, na samom aerodromu, kroz staklo me je zapazio čovek koji će postati moj muž...

• Osim što vas je video u prolazu, kako ste se upoznali?

– Nije bilo brzo, sreli smo se i upoznali tek posle godinu dana na jednoj svadbi u Kairu. On me je prepoznao i više mi nije dao da odem iz njegovog života. No, velike promene u mom životu nisu se desile preko noći. Mi smo se viđali tri godine dok ja nisam jedne zime uzela neplaćeno tri meseca i odlučila da dođem u Egipat i počnem život s njim. Ne mogu da kažem da me je porodica podržala, jer sam ostavlјala siguran, državni posao koji sam radila 12 godina i odlazila u neki potpuno drugi svet. Plašili su se da svojom ludom glavom ne udarim o zid, da ne budem povređena...

• Da li ste vi osećali strah?

– Pomalo, jer su i porodica i prijatelјi bili puni priča o tome kako je to drugi svet, plašili me da ću morati da nosim maramu i oblačim se kao muslimanke, ali sam bila rešena da probam. Moji strahovi su se raspršili tim dolaskom u Egipat i naši svetovi su se spojili. Ta tri meseca su mi bili fantastična i želela sam da tu ostanem.

No, kako sam ja od osamnaeste godine radila, nisam mogla da zamislim svoj život kao domaćica i počeli smo da tražimo posao za mene. Prvo sam, naravno, posao počela da tražim u svojoj struci, ali sam shvatila da su medicinske sestre jako slabo plaćene i odustala sam od toga. Kolega mog muža je predložio da pokušam da radim kao vodič, ali ja o tom poslu nisam znala ništa, ali sam ipak bila rešena da probam.

• Kako ste počeli?

– Moj početak je bio u jednoj velkoj egipatskoj turističkoj agenciji, gde sam u početku išla s njihovim vodičima i upijala šta su pričali i kako su se oni odnosili prema turistima. Ubrzo sam i sama dobila svoju grupu i tako je to počelo. Po prirodi sam komunikativna, volim lјude i lako mi je da uspostavim dobar odnos. Vodila sam četiri ture: safari, Rajsko ostrvo, Kairo i Luksor. Imala sam sreću da sam uspela da animiram sve turiste grupa koje su dolazile i svi smo išli na sve izlete. Bilo je fantastično, a ja sam ubrzo stekla samopouzdanje i zavolela svoj novi posao. Nisam se pokajala, ovo je zaista sjajan posao.

• Da li i dalјe naši vodiči mogu da vode grupe po Egiptu?

– Pre su naši vodiči mogli da vode grupe po Egiptu, a da neko od egipatskih predstavnika bude sa grupom, ali sada više ne. Sada samo Egipćani mogu da vode ture u Kairo i Luksor. Uglavnom su to oni koji su završili egiptologiju i koji govore srpski jezik, a njih u Hurgadi ima pet. Mi smo samo tu kao predstavnici agencije.

• Da li ste vi u međuvremenu postala egipatska državlјanka?

– U mom slučaju taj proces je trajao dosta dugo gde su tek posle sedam godina uzeli u razmatranje moju molbu za državlјanstvo. Pre dve godine su me obavestili da sam ga dobila, trebalo je još predati neke papire u Kairu, a to sam uspela tek prošle godine, potom je došla epidemija koronavirusa... Elem, baš pre neki dan su me pozvali da mogu da predam dokumenta da bih dobila egipatsku ličnu kartu... U međuvremenu sam se udala, postala majka dvoje dece: dečaka Anvara (ime znači prosvetlјeni) i devojčice Nur (svetlost)...

• Kako vas je prihvatila muževlјeva rodbina i kako danas izgleda život u Egiptu za ženu koja je odrasla u sasvim drugom svetu?

– Lakše su njegovi mene prihvatili, nego što je moja majka svog zeta. S druge strane, nikada nisam razmišlјala o mogućnosti promene vere, jer ja sam jedina u mojoj užoj porodici bila ta koja je poštovala pravoslavne običaje. Moj muž je dosta otvoren po pitanju vere i istakla bih da poštujemo sva pravila i moje i njegove vere. Slavimo i Božić i farbamo jaja na Uskrs, kao što poštujemo i muslimanske praznike. Naša deca idu u englesku školu, tako da se ona manje-više odgajaju u evropskoj tradiciji. Sa tatom govore arapski, sa mnom srpski, a međusobno i u školi govore engleski jezik.

• Vi se u Hurgadi oblačite kao Evroplјanka. Da li je bilo primedbi ili pritisaka da se prihvatite muslimanskog načina odevanja žena?

– S jedne strane meni zaista muž nikada nije rekao da nešto ne smem, ili da nešto moram, jer, da budem iskrena, to nikako ne bi uspelo u našem životu. A, s druge, ja nisam od onih žena koja je sklona da ide s dubokim dekolteom ili u mini suknji. Kad idem na plažu, ja sam u kupaćem kostimu, a ne u burkiniju (muslimanskoji varijanti kupaćeg kostima gde je pokriveno celo telo i kosa). Kada idemo negde zajedno naravno da pazim kako ću da se obučem, jer znam kako se ovde gledaju žene i ne želim da moj muž vidi takve poglede upućene meni.

• Kako to oni gledaju druge žene?

– Mi smo njima egzotične, zanimlјive, vole da vide razgolićene žene, ali nikako ne bi svojoj ženi dopustili da tako izgleda, niti bi se s takvom ženom oženili. Jednu moju prijatelјicu Ruskinju, koja je takođe udata za Egipćanina, njen muž je pritiskao da nosi maramu, ali mi je suprug objasnio da nije u muslimanskom duhu da se supruga prisilјava da se pokriva, ukoliko to ona sama ne želi. Prema Kuranu svaka žena bi trebala da pokrije onaj deo tela koji bi izazivao pogled drugih muškaraca, što svako tumači drugačije. Međutim, ono što se manje zna da to pravilo važi i za muškarce, međutim, ne samo da nije tako očigledno kao kada su u pitanju žene, nego se baš i ne poštuje.

Marina Jablanov Stojanović

Foto: privatna arhiva, Pixabay

O Hurgadi