![](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2021/03/Mariniranje-grape-on-Pixabay-1.jpg)
Vino kao obeležje bogatstva i statusa
Kada se govori o antičkim putevima vinove loze i vina mora se reći da su oni neminovno vodili i preko našeg dela Balkana. Uz napomenu da je čokot, verovatno, ovde stigao još u staroj eri. Ove krajeve su nekada naseljavali Kelti, koji su se, prema postojećim tragovima, u drugim delovima Panonske nizije i Transilvanije, bavili vinogradarstvom i vinarstvom.
![](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2021/03/Mariniranje-Roman-Empire-map-on-Pixabay-2.jpg)
Preko ovih krajeva prolazili su i drugi narodi kao npr. i Grci, poznati vinogradari od davnina. Iz njihovih vremena, još iz bronzanog doba (2000 godina pre naše ere) i iz gvozdenog doba (400 godina pre naše ere) pronađene su posude, iz kojih se, može se pretpostaviti, pilo vino. Rimski pisci Strabon i Dio Cassius su pisali da je panonsko vinogradarstvo cvetalo pred rimskim osvajanjem. Na žalost, kod nas se gotovo isključivo govori i piše da je prvi čokot na Fruškoj gori zasađen za vreme Probusa 276. godine naše ere. Zaboravlja se naglasiti da je to samo siguran datum, istorijski evidentiran, kao početak vinogradarenja u pravom smislu reči, na Fruškoj gori. Pre toga, stupivši na presto Probus (Marcus Aurelius Probus, 232-282, g.n.e.) je ukinuo staru uredbu cara Domenitijana iz 92.g.n.e. kojom se zabranjuje sadnja vinograda u Rimskom carstvu, naročito u provincijama.
![](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2021/03/Anticki-spomenici-Turska-Mariniranje-Foto-M-Jablanov-3.jpg)
O razlozima zabrane sadnje vinove loze u provincijama Rimskog carstva postoje različita tumačenja. Nama je najprihvatljivija ona da su se Rimljani uplašili konkurencije sremskih vina pa su želeli da zadrže svoju prevlast u proizvodnji i trgovini. A, carsku zabranu je, svojom carskom, Probus ukinuo iz patriotskih razloga, kao rođeni Sremac, iz Sirmiuma.
![](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2021/03/Mariniranje-amphora-Pixabay-4.jpg)
Činjenica je, međutim, da mu je vino došlo glave, jer su ga ubrzo, njegovi vojnici, ubili, jer ih je terao da obavljaju teške radove u pripremi zemljišta, sadnji i poslovima u vinogradima. Ima istoričara koji zabranu sadnje tumače širenjem vinograda na račun proizvodnje žitarica i Rim je postao zavisan od uvoza žita iz svojih afričkih kolonija. Uostalom, kažu istoričari, imperija je i vodila ratove i širila se, pre svega, da bi osvojila nove površine za ratarstvo, za žito.
![](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2021/03/Anticki-spomenici-Turska-5-Mariniranje-Foto-M-Jablanov.jpg)
A vino se sve više i više pilo i tražilo. Prevozilo se s jednog na drugi kraj Sredozemlja teretnim brodovima, koji su prevozili po 2-3000 glinenih amfora, zajedno sa drugim brodskim teretima: robovi, orasi, staklo, začini i sl. Amfore za vino uglavnom su bile za jednokratnu upotrebu. Na đubrištima velikih luka nalaze se na hiljade ručki amfora na kojima su utisnute sve važnije informacije o poreklu vina. Njihovom analizom mogu se pratiti putevi trgovine i uticaja Rima na vinsku politiku. Te ručke amfore su zapravo, prve vinske etikete.
![](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2021/03/Mariniranje-amphora-6-Pixabay.jpg)
Na velikom, 45 metara visokom rimskom đubrištu, ručke amfora uglavnom su španskog porekla iz drugog veka naše ere. Vino je uvezeno nakon nezapamćenog pada italijanske proizvodnje, prouzrokovane, po svemu sudeći epidemijom kuge. U trećem veku primat u trgovini preuzimaju severnoafrička vina, proizvedena u blizini današnjeg Tripolija. U tom veku i Mitrovčanin Probus donosi odluku o sadnji vinove loze u Sremu i gornjoj Misiji (Srbiji, kod Smedereva).
Vina se sve više piju, trgovina raste. Najbolja vina završavaju u Rimu. Istovremeno s brodova, u velikim amforama, vino se razlivalo u manje posude i, odnosilo u mračne podrume prodavaoca na veliko i završavalo je u ćupovima ukopanim u zemlju zbog održavanja niže temperature. Ovde se prodavalo trgovcima na malo. U manjim dućanima prodavalo se u krčazima ili u amforama, onima koji su tražili veće količine. Tako je vino iz udaljenih provincija Rimskog carstva dospevalo na trpezu Rimljana.
![](http://mariniranje.rs/wp-content/uploads/2021/03/Mariniranje-lead-pitcher-on-Pixabay-7.jpg)
Kao Grci pre njih, i Rimljani su smatrali vino univerzalnim pićem. Pili su ga podjednako i cezar i robovi. Znanje o vinu, Rimljani su podigli na viši nivo. Vino je postalo simbol društvenih razlika, obeležje bogatstva i statusa onoga ko ga pije. Najbogatiji i najsiromašniji razlikovali su se već po različitim vinskim peharima. Imućniji Rimljani držali su do toga da je za potpuno uživanje u vinu veoma važno umeće u prepoznavanju i imenovanju najfinijih vina. Time se iskazivalo i svoje bogatstvo. Dok su oni pili najfinija vina, siromašni su pili vina iz lošijih berbi, u skladu sa svojim statusom na državnoj lestvici. To je bilo strogo definisano: goste na rimskim banketima, zvanim convivium, posluživali su različitim vinima, već prema staležu.
Petar Samardžija
Izvor: Dnevnik
Foto: M. Jablanov, Pixabay