Mariniranje aperitif pixabay

Cvajgelt

Cvajgelt

Cvajgelt je kod nas bila gotovo nepoznata sorta, čak i među stručnjacima. Ne verujem da se njeno vino moglo naći čak i u našim najbolje snabdevenim vinskim trgovinama. Anketirao sam i više vlasnika vinoteka, nikad čuli. Za frankovku, međutim, znaju svi. U prošlosti je bila među vodećim crnim sortama u našim kontinentalnim vinogorjima, a sva je prilika da će joj u tekućoj obnovi vinogradarstva ta uloga opet pripasti. Frankovka se traži i sadi. Uskoro će se i piti.

Upravo zato setio sam se cvajgelta, sorte koja je, zapravo, poboljšana frankovka. Nastala je davne 1922. godine u Visokoj školi za vinogradarstvo i vinarstvo u Klasternburgu, kod Beča. Stvorio ju je dr Fric Cvajgelt ukrštajući frankovku i lovrijenac (mutant crnog burgundca). U Austriji i Mađarskoj pod njom je i danas po nekoliko hiljada hektara vinograda, a vrlo dobro se snalazi i u slavonskim vinogorjima u Hrvatskoj, posebno kutjevačkom. Zapamćeno je da je i predsednik Tito voleo cvajgelt s padina Papuka i Krndije.

Pre desetak godina s direktorom Instituta za voćarstvo i vinogradarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu prof. dr Zoranom Keserovićem i dvojicom njegovih saradnika, posetio sam Požešku kotlinu i njene vinogradare i vinare, koji su nam širom otvorili vrata svojih podruma i vinskih arhiva.

Kod Ivana Enjingija, u novom podrumu u Hrnjevcu, probali smo njegov vrhunski cvajgelt iz kasne berbe 2006. godine. Enjingi je jedan od vodećih hrvatskih vinara, poznat i po tome što više od 25 godina sva svoja vina proizvodi ekološkim postupkom. Prvi je u Slavoniji počeo da prerađuje čisti cvajgelt i da ga plasira pod imenom sorte.

Danas je to vino jedan od simbola hrvatskog vinarstva. Boja mu je tamnorubinska, s nežnim ljubičastim refleksima i blagim tamnim tonovima starenja. Ima lepo razvijenu sortnu aromu, s diskretnim nijansama vanile, dima i prženih lešnika, stečenim odležavanjem u baricima slavonskog hrasta. Zahvaljujući kasnijoj berbi, vino je vatreno i robusno, sa 13,9 odsto alkohola, neuobičajeno mnogo za sortu. Nekoliko grama neprevrelog šećera harmonizovalo je sve sastojke vina koji daju karakter sorti i sljubilo ih s blago naglašenim barikom.

Kulen, roštilj, jela od divljači, pikantni sirevi - pravo su društvo za ovo vino, posluženo na temperaturi od 16 do 18 stepeni Celzijusovih.

Petar Samardžija

Foto: N. Stojanović, https://www.enjingi.hr/, pixabay